Republika Srpska
Kako li je samo zamahnula zima te noći nad Zagrebom. Umalo me nije sledila zajedno s pticama koje su jedva hodale a kamoli da polete a i kud bi ?
Glavno je nekako započeti , samo da krene , tad se obično samo nastavi.
-Zašto malo ne svratiš ?
-Kud da svratim?
-U Banja Luku!
- Ja ne idem u Banja Luku!
-Pa jel ti se tamo nešto ružno dogodilo ?
-Odgovori kad te pitam !
-Tamo nemam više nikoga živog. Nema u tome gradu niti jedan čovjek kog poznajem . Ima jedna žena ali nju ne smijem sresti. Ako mi kaže zašto joj je muž izgorio u podrumu , tko zna . Tko zna što bi mi mogla reći. Ne idem tamo jer na mojoj adresi nema više moga imena. Bilo ga je sve do jedne noći kad su neki ljudi došli i odveli mi oca. Moji su iz Banja Luke stizali u djelovima. Neki su dolazili zamotani u ćilime, a neki plivajuči . Ja tamo nemam više nikoga svog.
- Poštujem to što si rekao, ali ovdje je ipak sve ok. Ostat će ovako zauvjek i mi ćemo ovdje biti sretni. Ti ako tako misliš , nemoj dolaziti. (Vrijeme će i tako sve pregaziti, djeca će učiti drugu istoriju, majke će se prokurvati, djedovi pomrijeti i sve će opet biti fino).
-Nema Ferhadije, rekoh !
- Kako znate koliko je sati ako nema Sahat kule ?
-Kakvi su to ćevapi ako ih ne pravi Mujo?
-Što otjeraše Šukriju ? On je još jedini znao napraviti bozu i salep.
Ona s druge strane misli i ne odgovara. Misli da sam ko i svi . Ustaša . Misli da to tako treba.
Ja s ove strane mislim i znam da to tako ne treba i da nisam ustaša . Volim svoje “ljuto srpče” koje svaki dan mazim i ne lajem pri tom. Da ju netko dirne popio bih svu krv koja ga je stvorila. Samo mi to fali.
-Šta bi Vladi Segiću da naoružan baulja po mirnom gradu i tuče i ubija ljude, noću u nekom crvenom kombiju ? Šta bi svim mojim prijateljima da se nisu javili, evo već skoro dvadeset godina ? Što sam im napravio? Jel to što mi je otac bio gospodin i nosio šešir? Možda sam ih iritirao nečim. Jesu mi pretukli oca pred bankom iz koje nije mogao podići ni paru, zato što je banka preko noći promijenila ime kao i država , iz čista mira ili je bio star i slab, pa kao takav baš lijep za pljuvanje i mlaćenje?
Baš je fino u Banja Luci . (govore mi ljudi)
Fino. Znam ja da je fino. Znam i gdje sam posadio kesten u aleji kestenova, znam i gdje je “Naša stjena” na Vrbasu, znam i staze Šehitluka, znam i miris moga grada. Kad ga donese južni vjetar sve do Zagreba, vrate mi se i slike moga dvorišta i lipe pred prozorom. Znam ja da sam i ja tamo živio . Kome god da kažem , okreće glavu. Kada pitam gdje je Bosna, oni mi odgovaraju da ne znaju. Svi znaju gdje je bila, a zašto je nama nitko ne zna.
Pa gdje je moja zemlja ?
Pa svi imate svoju ! I vi Srbi i vi Hrvati, al’ gdje je moja Bosna ?
Pa ljudi ja sam i tako Galicijan! Moji su djedovi stigli iz Galicije za velikih ratova. Kud da ja sada idem?
Da krenem u Banja Luku i da im kažem što ja o svemu tome mislim ? Ili da odem i šutim ko pizda i pojedem ćevape bez Muje ?
E pa kad je tako neka je. Nisam ja kriv što svaka druga generacija u mome slučaju izgubi zemlju.
Tko sam
Što sam
Ja sam samo sanjar
Čiji pogled gasne u magli i memli…..
Ili da ipak šutim. Da samo šutim i jednoga dana odem i umrem sa svojim sjećanjima kojih možda nije ni bilo, a i koga je briga…
Jučer ukraše natpis sa Aušvica na kojem piše da rad oslobađa.
Danas su ga pronašli .
Možda jednoga dana netko u sred noći , neki tip ko Vlado Segić, tiho i mirne ruke, ukrade onaj znak Republika Srpska i odnese ga negdje na Manjaču, u gornju Piskavicu, na primjer, i nikad tu tablu nitko više ne pronađe. Možda bude svega i svačega. Tko zna.
