Besmrtna pjesma
Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda će u tebi
odjednom nešto posivjeti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si uopce ponekad
mislila šta znači živjeti?
Ako ti jave: umro sam
evo šta će biti.
tisucu šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vrijeme
letjeti visoko…
Visoko.
Zar misliš da moja ruka,
koljeno,
ili glava
može da bude sutra
korjen breze
il’ trava?
Ako ti jave: umro sam,
ne vjeruj
to ne umijem.
Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
I zato: ne budi tužna.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i čudno drag.
Noću,
kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvijek
šašav letim, i živim.
Miroslav Antić
