Nije bilo nikakvog većeg razloga za ovaj drugi dio.  Ni sam ne znam kojim sam to putem krenuo i zašto. Prošlo je od moga posljednjeg javljanja desetak godina i ja evo ponovo pišem zapise. Sjetih se na kratko Rilkea i njegovih zapisa…Možda se osječam prevareno a možda želim pokušati ispričati priču s druge strane . To mi se čini kao priča o životu poslije smrti. Neko čudesno svjedočanstvo.  Da bi razumjeli ovu priču potrebno je pročitati prvi dio koji se zove “Kapetan Zeppos”!

Imao sam namjeru prošle zime preploviti Atlantic. Spremio sam se na olujno more skromno i nespretno, u zadnji čas, iako sam imao vremena. Kupio sam si nove cipele za brod i jaknu od lopova. Takav sam se zaputio na na dalek put. Isplovio sam jedrilicom “Corinthian”, iz Francuske luke La Ciotat (u blizini poznatijeg Toulona), za Venezuelu….

Drugi dio priče trebao bi se sastojati od mog svedočanstnstva da se i največe ljubavi mogu preživjeti, te da se može otarasiti i cigareta  i rakije. Najteže mi je bilo je napustiti koncept. Ideju. Želju.

O tome kako sam proučio kvantnu fiziku i koliko je na mene utjecao Hajzenberg  a koliko Planck, govorit ću u svome osvrtu na Ouspenskog. Ouspensky me naravno , prirodnim silama, doveo do madam Blavatzke, a ona pak do Hermesa Trismegastosa. A on, ni bog ni čovjek,, vratio mi je želju da proučim Bibliju, ali o tom po tom, još tome djelu nisam pristupio dovoljno koncentrirano, pa ga niti neću uvrstiti u moju obaveznu literaturu , bar ne za sad. Dakle posljednjih šest godina čitam tri knjige. Tertium Organum, Corpus Hemeticum i jednu kojoj ime ne bih navodio, od madam Blavatzke ( upućeni će razumjeti i zašto). Rezultat svega toga je moje razumjevanje i preživljavanje. Naravno da me na taj čin naveo lucidni Borges. U svojim polusnenim stanjima, zaveo me i priveo, kao kakvog voajera, onoj istoj klupi kad se on nalazi sam sa sobom u dva različita vremena. Tu me malo podsjetio na Čudesni život Ivana …. od Ouspenskog.

Moj se život , a sada to sa sigurnošću mogu ustvrditi, bio na tren zaustavio. Jedno se jutro kolo razmotalo i uvidio sam sadržaj svih razloga. Uvukao sam se u istinsku bit i razumio sve razloge odjednom. O, da. Možda će vam se to činiti suludo ali ja u to vrijeme nisam poznavao razloge . Na moj skromni uvid bile su  spremne samo zamke želja i prefrigani izvori znanja. Tada sam bio uvjeren da su Znati i Razumjeti jedno te isto.

Spoznati nije jedno te isto, što je i saznati.  Ja sam bio prepun spoznaja ali znanje mi je izmicalo. Zato sam jedan dug period života preživio u neskladu.

Naravno da priča tek počinje i da je ovo tek najava originala.

Još samo nekoliko dana i prošlost će zavladai i ovim životom. Cvrčci će i dalje cvrčati , želja za otocima  Dalmacije ostat će ista. Uvijek i redovito zbog nekog ili nečeg nismo tamo gdje nam je mjesto i to je sva neseća ovog našeg ljudskog puta. Nezahvalna usta prate nas od početka do kraja i svatko nosi svoju peronosporu u zjenici oka. Rijetki su na svojoj koži osjetili dodir i u svom srcu stvarnu potrebu za opravdanošću kao ja. Znam da je to tako jer svjetom ne lutah uzalud. Tko je ikada osjetio ljubav i vidio udaljene pučinske otoke južne i srednje Dalmacije taj će razumjeti svu uzaludnost moga pokušaja. Ja nisam čovjek stvoren za kišni dan.