Čitavo poslje podne razmišljam.  Što uopće više radim ovdje?  Pomišljam na neki grad koji nije ovo gdje sam i koji bi mi na neki način pružio okrilje koje ovdje nemam. Ja vapim za kreativnom sredinom a živim u prokletoj avliji. Mojom ulicom tek rijetki psi prođu neozljeđeni, jer ih redovito zaskače moja Una, a i ljudi. Vlastitu kuću sam nazvao trapulom. (Mišolovkom)

Vozim se polako uz brijeg, slušam Pina kako u falsetu pjevuši kanconu te gledam mjesec nadamnom kako izlazi golem i žut na istoku. Tamo gdje će već sutra izroniti sunce.

Pomišljam da okrenem i odem u Barcelonu. Tamo bih kupio mali stan i šetuckao ulicama do kraja. Mogao bih negdje i kuhati povremeno ili svirati sevdalinke po ulici. Mogao bih isto tako okrenuti prema Azorima ili Lisabonu.  Imam nekoliko adresa za početak socijalizacije.

Što me to priječi i ne da mi da se maknem iz proklete avlije, iz ovog učmalog sokaka koji ni ime na svome jeziku nema? Nazvali ga Castel !

Nego ne da mi ljenost i strah. lako je Englezima. Oni znaju engleski. Njih svi razumiju kad govore, a tko će mene razumjeti kad progovorim svoj baljanski ili još gore svoj Veneto dialekt pomješan sa rumunjskim korjenima. Pa ja sanjam na dvjesto riječi a mislim na tri.

Ja mislim na Isti , piti i leći.

Mislio sam i na žene dok mi nisu rekli da je to nepristojno. Sad mislim na sebe i na isti , piti i leći. Rakiju popiju stranci. Tako iz godine u godinu čekam u Balama tko će proći i kuda ću ja sa sobom. Imamo pizzeriju u koju odem isti ponekad. Muški služe pa me ne drži pizza dugo. Odem leći.

Volio bih ja u Barcelonu , sjesti pred Gaudia i misliti na španjolskom o tome svemu, ali kako kad me nije volja. Ne ide mi se. Neugodno mi je . Ne bih dao ovaj svoj kauč, koji imam u glavi, ni za tri Španjolke, iako sam posljednju ženu dotaknuo još prije sedam godina . Onu pijanu Čehinju koja je svima dala onu noć na Kolonama. E da, svi smo ju jebali i to je bilo to. Nije lako, ne.

Htio bih ja. Bio sam do Trsta po djelove za traktor, ali gužva je tamo a i problem je za parking. Ovdje mi je dobro, pa ipak, kada vidim pun mjesec na istoku, nekako se zamislim na nekom trgu u Lisabonu kako slušam Fado i dopijam čašicu portoa.

wimbledon dvdrip download

freedom strike divx

Dok sam ležao na kauču tek razbuđen i sav u strahu od nekog tipa koji mi dere psa crnim dugim noktima po trbuhu, pade mi na pamet u trenu i iznenada…

…It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of ANNABEL LEE;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea;
But we loved with a love that was more than love-
I and my Annabel Lee;
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.

And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful Annabel Lee;
So that her highborn kinsman came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.

The angels, not half so happy in heaven,
Went envying her and me-
Yes!- that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my Annabel Lee.

But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we-
Of many far wiser than we-
And neither the angels in heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee.

For the moon never beams without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise but I feel the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling- my darling- my life and my bride,
In the sepulchre there by the sea,
In her tomb by the sounding sea.

Edgar Allan Poe

… Edgar i njegova pjesma. Pomislio sam koliko sam bolestan i koliko sam odvratno zakrečio sebe samog u ovoj izolaciji. Ko da mi je netko prišao i zapjevao…

Nešto je trulo u sred mene ko onomad u Danskoj. Nešto me tjera na prokletininju i na nečuven nemir. U meni je zvjer, nemilosrdna i spremna pojesti i prijatelja baš kao i posada izvrnutog broda naopako, broda na komu je brodio Artur Gordon Peem. Toliko mi se gade ljudi.

Zgadili su mi se još davno ali sam imao sreće da mi je organizam dugo mogao podnositi alkohol i  ostale psiho droge, tako da dugo vremena nisam posječivao  svoju gardarobu . Nije bilo potrebno šminkanje niti presvlačenje.Tjekom tih tridesetak godina potpunog pijanstva izgradio sam neke stavove o ženama  i ljudima i svi odreda bili su krivi i pravi u isto vrijeme baš kao i ja. Sad i odmah potpuno drugačiji od sebe.

Umišljao sam si mudrost i pronicljivost, moć iscjeljivanja (svi pacijenti su mi umrli), umišljao sam si razne zadatke koji su bili za trijezne i čistoumne momke, prostituirao sam se kad mi je bilo potrebno kupiti komad kruha i povlačio po zadimljenim rupama , udahnuo bih ponekad zrak kad bi me spremili u bolnicu , oživili , a ja, izvukao bih ispod jastuka bocu rakije i nalio se netom prije pregleda želudca . Povraćao sam po doktorima krv i smrdljivu rakiju i smijao im se u isto vrijeme, Na terasi umobolnice pušio bih afganistanski shitt i ubijao se skankom, rezao sam žile nekoj Nataši u kolumbijskoj močvari da ju ne boli kad ju izjebe četa momaka u zelenom. Brijao joj glavu da ju ne prepoznaju i da ne vide da je žena, nalijevao sam mlijeko u ždrijela zamrlih dama koje su se već odavno pozdravile sa svijetom. Pucao sam mu u oko da se manje vidi rupa. Razvaljena lubanja nije mi bila estetski dotjerana . Bolje čitava glava pa i bez oka i mozga iza njega.

Naslušao sam se sranja i nauživao kretena koji ne razimju nijanse. Jasno mi je da je ovo smješna forma. Jasno mi je i to da ne kužiš ni kurca od ovog što ti pokušavam reći i nije važno.  I tako si trajno s druge strane.

Ko te jebe .

Nego razmisli ipak s kim se to vucaraš po smeću. treba li te izvlačiti iz rupčage usranog sna ?

Ne dragi moji , naravno da ja ovo ne pišem nikom od vas. Vi se ne nalazite u toj odabranoj ekipi.

Vi preživljavate i to je ok, sory što sam malo zalutao i da naravno da ovo što mi možemo proizvesti nije najgore . Skuhati čovjeku ručak i dati mu da jede je nejveća usluga koja postoji na zemlji i kad to taj isti čovjek ne zna i ne razumije tad ga treba odvuči žicom svezanog na granicu Kolumbije i Venezzuele sa ugraviranim znakom Chavez na glupoj čelendri.

A oni bi jebali Natašu! Ma ne, dajte malo ovog smrada pa onda Natašu. Ona mi je ispala iz auta kad smo se vozikali oko Vukovara, rascopala joj se glava i jedva sam ju sačuvao u komadu . Ne Natašu, zaboga pa bar nju nije fora.

Kad imaš koju godinu u guzici tad svi misle da si prestao kenjati. Nije tako momci.  Upravo suprotno. Tad uredno usran kročiš svjetom i ne obazireš se na to.  U smrdljivom krevetu čitaš Bukowskog i drkaš oko ponoći na njegovu ispovraćanu stvarnost.

Pa , malo bi reda i moglo biti ali zašto molim ?download x men the last stand movie d a r y l dvdrip

видио реальных изнасилований