Što to izazove kolaps kod većine žena baš u trenutku kad se ne bi trebao desiti.?  Naprosto izaberu interval kolabiranja u trenutku kad to ni za živu glavu ne bi smjele i kao da svjesno napuste sudbinu na tren i zapadnu u onu providnu zonu slučajnosti. Tada ih obično pohode bezvezni tipovi i one se kikoću. Kikoću se iz nekoliko razloga. Jedan je jer to taako triba. Drugi je da ih čuje onaj pravi koji sjedi samo metar dalje kako se one kikoću.  I treći i najveći razlog je njihova beskrajna slabost i strah od ljubavi. Mislio sam tjekom svoga ne baš kraćušnog življenja,  kako žene razočarane hodaju svijetom i kako one silno pate  za ljudima, kad vidi vraga , nije tako. One uopće ne pate za ljudima već za svojom neiskoristivošću. Obično pate jer bi nešto htjele a ne mogu ili neće ili im ne odgovara baš tad. Njima nikada ništa ne odgovara tad kad to treba. One i ljubavni čin , spolnost, doživljavaju prekasno. Tad kad  su svi već otišli kući. Tada kad su same. Njihova mašta je rafinirana i precizna. Ona ih vodi svugdje pa čak i tamo gdje bi i same mogle ali opet ne, one tamo neće jer znaju da im je baš tamo dobro.

Lijep sam i pametan čovjek.  Ne previše siromašan ali ne niti bogat. Mudro zborim i muzikalan sam. Često sam znao upitati neke žene  zašto trače vrijeme s bezveznim frajerom i zašto ne odu samnom na večeru. Ili na predstavu. Pa čak i u operu. Jedna mi je jednom rekla da sam ju prekasno zvao. Naljutila se . Nije joj bilo dovoljno vremena da se uredi.  Ja sam tip koji voli operu i ne uređuje se za nju. Smatram da su prošla ta vremena a i nemam smoking koji bi mi pristajao. Onaj jedini je broj manji. Naprosto sam se povećao. Duži sam i širi  za broj.

Ponekad bih ishitreno reagirao i pozvao bih neznanu ženu nekud u trenu . One bi to redovno odbijale. Negdje sam čuo da žene imaju uvid u intuiciju. Govori se da predosječaju i da znaju bolje od nas ljudi što će se zbiti. Sada znam da one samo slute nesreću a da sa intuicijom nemaju veze. Žene ne posjeduju moć intuicije. One ne prepoznaju trenutke koji su važni. Ne vide auru oko ljudi. One ih mogu namirisati ali ne i razumjeti. Žene ljude ne razumiju. Ljudi žene razumiju ali ih ne poznaju.

Stračio sam život pokušavajući upoznati žensku ćud. Stvarao sam filmove u svojim mračnim noćima i zamišljao ih kako se bude i kako znaju o čemu se radi. Ne ! Redovno su se udavale za neke totalne aut tipove.

Za neke skorojeviće i nesposobnjakoviće. Za sirotinju duha i za kukavice.

Ti i takvi bili su odreda loši jebači ali eto ipak, one bi baš njih odabrale .  Zašto ? Od kud znam. Čujem ponekad poneki glas neke žene kako se prolomi kroz noć iz susjednih kuća ili soba i tad mi se smili. Pomislim , konačno netko ima smisla . Jutrom vidim tipa kako nosi , vuče neku vreću ili torbu i kako trči za njom jer ga ona nekud vodi. Ona nekud oće. Uzvrti se već ranom zorom i oće nekud. On tad vuče i stenje a ona pizdi i dere se na njega.

Žene stalno oće nekud. One misle da ako stoje ili sjede na mjestu  život prolazi kroz njih neoplemenjen kretanjem. One ne kuže da se duh kreće i mirujući. Da vrijeme ne postoji i da je sve što je bilo i nije bilo. Sve što će biti možda i neće.  Čekao sam tako godinama da me neka žena pogleda  pametno. Nikada nijedna nije.

Buljio sam u njihove kadkad lijepe oči i čekao. Ništa. Skretale bi glavu i pogled i put od mene. Poželio sam jednom da me jedna od njih razumije . Pitao sam ju teško pitanje i ona je otišla s nekim debilom  taj čas.  Rodila mu je dva djeteta i sad kisnu zajedno u nekoj udaljenoj i prohladnoj pripizdini.  Sječam se da sam tada imao milion dolara u đepu i da sam ju upitao bi li ona htjela da odemo na neki otok i otvorimo konobu  ili ako to neće mogli bi isploviti i zaputiti se put Antila. Ona ode u svoju firmu i reče da je to važno. Ja odoh nekud i baš sam bio tužan. Nakon što je prošlo više od deset godina ona još kisne u nekoj pripizdini i firma joj ne stoji baš najbolje, ali ona ima djecu i muža koji je totalni kreten. Živi u posranoj sjevernoj zemlji koju niti bankari više ne spominju.

Što i kako dalje kad se bliži kraj utrke . Svaki put ima smisla dok se ide prema cilju ali kako razumjevam evanđelja sve bolje , sve više uviđam da cilj i nije nego gomila humora obojana crnom . Kako je moguće da jedan tako mudar i plemenit te nadasve stasiti i lijep čovjek prođe kroz taj život  ne znajući gdje mu je guzica a gdje glava , da ne govorim što bi sa ženama?!

Kud skriše pogled i kud sahraniše htijenja prije ikakvog poziva na ples. Kako im objasniti da u sobi nema ništa ako je hladna . Onda soba smrdi po ustajalom smeću. Ne treba vam drage moje dame novaca niti zlata. Vama treba pameti da pronađete neki dobar razlog svog opstanka osim rađanja djece koje i tako ima bar pet milijardi previše. Previše ste rađale a premalo voljele. Zato je tuge na pretek. Ja bih bio sretan da me bar jedna, još do moga kraja kojemu se bližim, pametno pogleda. Kako to da je samo jedna Alma Maler ? ( Za neupučene ovaj dio i nije za čitati pa ću ga izostaviti,  kao i zvona koja je Alma stišavala dok je Gustav pisao petu sinfoniju)

Sjedio sam u tamvaju broj jedanaest. Pomislio sam na jednu čašu zaboravljenu  negdje dolje na plaži s pogledom na Dover. Ukopao sam ju tako da ju more baš odmah ne odnese.

Dan je bio siv i horizont je bio siv. Galebovi su gragtali neku čudnu pjesmu i ja sam bio sretan to poslje podne. Naravno da nisam imao poma što će se kasnije dogoditi i kako će sve izgubiti smisao.  Ne mislim da je sad to više važno. I kada bih se sjetio svih želja , danas one ne bi više bile želje, već nešto sasvim drugo. Onda , davno , u tim željama vidio sam smisao i namjeru. To je bio moj put kojm sam samo slučajno prolazio ne htijući.

Što se promjenilo? Sada desetak godina kasnije ne prolazim nijednim putem slučajno. Naprosto znam kuda idem a ako i nije tako , zar je važno?futurama bender s big score free