Zagreb se pozatvarao odma cim je proradio kapitalizam, negdje oko uvodjenja
eura u sustav EU.
Cim je raja pocela radom zaradjivat nekakvu crkavicu a s druge strane ih
klepila sva zapadnjacka potrosacka jagma, ne postepeno kako bilo na zapadu
da se ljudi nauce nego ovdje bilo sve odjednom.
Zatim poskupljenja, dosljaci odasvud, i sve to = Zg vise nije onaj nas grad
i ja se uvijek razocaram u njemu. Nakon 22.30 mozes da legnes posred Ilice i
velika sansa da ca 30 min nitko te nece uznemiravat. Osim subotom kad sbe
podivlja a tajkunini sineki ugrozavaju promet razbijackim brzinama gradskim
ulicicama. Navecer nemas kud otic, cak ni moj stari BP nije vise to jer mu
se “ne isplati”.
Jedino sta je ostalo to je dnevna setnja ulicama nostalgije iz moje slike
moje djecacke proslosti u tom gradu kad sam iso u skolu. Odem jos na kolace,
pokoji restoran, ujutro kavica, i tu je kraj.
Bolje je na obali negdje nego u ZG. Osim toga sav taj jadni business sjatio
se u taj jedan grad kao da je jedini u drzavi, pa promet zagusen nemos se
kretat nigdje za dana sve zakrceno non stop, parking postao problem a
kontrolori se setaju i nabijaju globe za proviziju brze nego igdje u
Amsterdamu. U najdaljoj pripizdini ja dobio karticu ovog ljeta u zg, odma
skocio kontrolor. Ja mu reko-samo ti pisi, pa uzmi proviziju, meni to i tako
u NL nikad nece doci, a on kaze: znam. A ja otsetao kud planiro.
To je vec dulje tako tamo. nema veze s ovom krizom sada samo im to dobro
doslo da se na to vade. Ko moj Dbk. A ni prije nisu na vrijeme uplacivali.

Proveo lijepo vece u razgovoru s Ronnie Cuberom koji doso jucer iz NYC u
Amsterdamu, hotel Movenpick uz novi Bim Huis i Muzicki teatar na IJ rijeci
sa prekrasnim pogledom odozgo kroz stakla na sav grad dolje i vlakove koji
cijelu noc nekuda voze osvjetljeni, ugrijani, i netko pije kavu unjima i
cita novine uvijek. Vrhunski jazz koncert + NL TV Metropole Orkestar
(najbolji u beneluxu tog tipa). I to u neki obicni cetvrtak uvecer. On cim
mene vide, nakon koncerta, odjebo sve ove i mi sami otisli u noc, u njegov
hotel preko puta da u miru procaskamo, 6 godina se nismo vidli a kao jucer.
Ovima me kratko predstavio a oni blejali nista im nije jasno odakle on mene
NJIMA predstavlja.

Razgovarali smo 90 minuta o svemu osim o busienessu. Nakon toga u 5 minuta
dogovorili smo poso.
Sutra leti za Dublin, pa za Warsavu odakle ga kupimo mi za Dbk.

Ronnia se svi boje. Zajeban tip. U Dizzyju u Rotterdamu doslovno je 2 x
izbacio sa bine neke holandske muzicare koji mu nisu bili po volji za neke
svirke.
Mi o glazbi uopce ne pricamo.

Sjecam se jednom u nekom malom slatkom klubu u nekom malom gotickom gradicu
Valonije, za jedne turneje, u drugom setu, on me bio sasjeko pogledom kratko
usred svirke.
Ja sam to odma registriro prije itko drugi oko nas te on progrmi: “STICK TO
THAT NOTE, DAMN IT! SO, THAT I CAN PLAY AROUND IT!”
Bio sam mu pomutio ideju o dvoglasju u jednoj temi, ja htio odsvirat nesto
sto ja mislio da ce biti zgodno umjesto da sam mu drzao bazu po kojoj on,
koji vise ima da kaze, tu krene.
Upetljo sam mu se pod noge.
Tko to brzo ne skonta riskira otkaz kod njega odma + plavo oko.
New York style.

I tako, na poslijetku, sjetih se rijeci Ray Browna: it’s not what you know
at the end, but WHO you know.

good night.