Archive for svibanj, 2008

S kojim pravom ?

ponedjeljak, svibanj 19th, 2008

Pojavilo bi se ispod kapi kise negdje u daljini neko svjetlo , malo crveno svjetlo. Prozorsko staklo bilo je hladno i djelilo je moj unutarnji od vanjskog svijeta. Gledao sam kroz koprenu njen lik kako stoji na tramvajskoj stanici i pusi . Kad bi povukla dim svjetlo bi se pojacalo . Zamisljao sam kako bi bila dobra meta nekom snajperisti u nekim drugim okolnostima no da se vratim , nisam ju poznavao. Samo sam ju povremeno gledao kako ceka nekog ili samo odlazi nekud. Stanovala je kat ispod mene i cuo bih ju , cuo bih njene korake koje sam raspoznavao . Moje stubiste djelilo je nase korake kao sto neki ljudi djele istu sobu.

Nikad joj nisam prisao niti ju bilo sto upitao . Gledali smo se te dvije godine u ulici Lan van Merdevort . Preko puta bila je mala talijanska pizzerija gdje smo se znali sresti uvijek za razlicitim stolovima. Dok bi cekali jelo pogledi bi nam se sretali U njima je bilo svega samo ne gluposti. Nije me nikad nista upitala.

Jednog nedjeljnog poslijepodneva pred vrata stao je neki kombi . Posljednje sto je ubacila i zalupila vratima bila je uokvirena slika neke djevojcice koja stoji na sred ulice i pusi.
Pogledala je prema mom prozoru vidjela me kako sam se skrio opazen, usla u kombi i otisla.
Tom ulicom nije dugo prosao nitko poput nje.war of the worlds free

Jesen

utorak, svibanj 13th, 2008

Topla je jesen ovaj put. Nemir je na svjetskim burzama, ne zna se tko i zašto no netko je nešto krivo shvatio.Prilično nejasna slika budućnosti modernih vremena. Ništa baš više nije kao nekad. Sjedim u hladovini rovinjskog hotela, ispijam hladnu vodu i razgovaram s prijateljem iz srednje škole o svim tim čudnim razlozima koji su svijet odveli tim nejasnim putem. Nisam se ničim naoružao ovaj put i potpuno spreman isčekujem teška vremena. Mogu slobodno reći da ih priželjkujem, jedva čekam. Ne mogu mirno promatrati svijet u kojem živimo. Ja ne vidim izlaz ni u čemu do u promjeni samog koncepta i izmjeni agregatnog stanja, pa me možda zbog tog privlači ocean i želja da uplovim u neku od Chavezovih luka. Uvjeren sam da je čovjek nesavršeno biće i da kao takav i nije u stanju sam odabrati put. Govoreči o večini teško je iznači mogućnosti manjine. Imamo li mi uopće ikakve želje za stvarnom promjenom, kako je tek tako nestalo ideala, gdje su se pogubili revolucionari i tako dalje.

Tiha je večer i sad več sjedim na svojoj terasi , slušam krasan jazz i mislim o sebi. U čitavom tom neskladu nekako sam se izvukao za sad. Mirna bi bila ova noć kad mi prošlost ne bi govorila o nemiru koji stoji predamnom.

Nepismenost je zavladala svijetom, svi sve imaju ili mogu imati, smrt je obična pojava i nije nikakvo čudo a kamo li strah. Nedostaje nam diktatura.

for good cymbalta is pain back

Kolaps

ponedjeljak, svibanj 5th, 2008

Jednoga dana spomenuti ces njegovo ime i nestat ce sve te bjeline koja te skrila moja mila. Nepoznati razlog isprat ce njegove zelje i htijenja. Njegove usne zamjenit ce neke druge i tu nema nista za dodati. Pogresan je bio stol za koji si sjela i od kojega si ustala ne primjecujuci svu tragediju intervala u kojemu se prelomio tvoj put. Tek na pocetku ideje nespretno si izgubila bitku sa onim drugim djelom tebe koji te ne vodi vec te ometa. Steta , rekao bih i to bi bilo to…

Iako ti kazem koliko je zvjezda ostala na nebu da te ljubi… Nece ti pomoci i olaksati put. Htjela to ili ne interval opadanja svseti ce tvoju pricu na onu o ribi koja sama sebi grize rep…

Tako prestaje zona stvaranja a pocinju degredacije i nepotrebnosti..

Dvije ptice iz jata izdvojene

subota, svibanj 3rd, 2008

Negdje tisucu milja daleko od obala Barbadosa sjedio sam u cokpitu i citao Mastarije od Borgesa kad s neba sleti mala ptica. Sletjela je ravno na stol i zaronila glavicu u punu casu svjeze vode.

Bila je to jedna od najcudnijih ptica koju sam ikada vidio. Nije se bojala nikoga i nicega. Prinosio sam joj dlan da s njega jede, ulazila je u moju kabinu, spavala na slici u salonu, cvrkutala kad bi sunce pozeljelo izaci, imala je zadatak putovati jedno vrijeme sa mnom. Spavala je u sjenci jedara.

Otprilike sedam dana kasnije , negdje u blizini Madeire odletjela je, a doletjele su druge dvije. Cudna pticica preplovila je Atlantik i otisla . Pomislio sam da ona i ne leti prema kopnu. Ona mozda zivi na brodovima na sred mora i kad se primakne kopnu, odleti na drugi brod koji plovi na pucinu.

Ove dvije nove ptice bile su jato. One su imale sasvim drugi smjer kretanja. Njihov put bio je medu njima. Njihov svijet bio je njihov odnos a njihova svijest bila je negdje daleko na samom pocetku . Te dvije pticice su bile slobodne samo ako su zajedno. Bojale su se ljudi i nisu letjele po brodu samo su pile vodu i vracale se na svoj konop .

Dvije ptice od jata izdvojene u svome jatu lete… giving a cat cytoxan