Pojavilo bi se ispod kapi kise negdje u daljini neko svjetlo , malo crveno svjetlo. Prozorsko staklo bilo je hladno i djelilo je moj unutarnji od vanjskog svijeta. Gledao sam kroz koprenu njen lik kako stoji na tramvajskoj stanici i pusi . Kad bi povukla dim svjetlo bi se pojacalo . Zamisljao sam kako bi bila dobra meta nekom snajperisti u nekim drugim okolnostima no da se vratim , nisam ju poznavao. Samo sam ju povremeno gledao kako ceka nekog ili samo odlazi nekud. Stanovala je kat ispod mene i cuo bih ju , cuo bih njene korake koje sam raspoznavao . Moje stubiste djelilo je nase korake kao sto neki ljudi djele istu sobu.

Nikad joj nisam prisao niti ju bilo sto upitao . Gledali smo se te dvije godine u ulici Lan van Merdevort . Preko puta bila je mala talijanska pizzerija gdje smo se znali sresti uvijek za razlicitim stolovima. Dok bi cekali jelo pogledi bi nam se sretali U njima je bilo svega samo ne gluposti. Nije me nikad nista upitala.

Jednog nedjeljnog poslijepodneva pred vrata stao je neki kombi . Posljednje sto je ubacila i zalupila vratima bila je uokvirena slika neke djevojcice koja stoji na sred ulice i pusi.
Pogledala je prema mom prozoru vidjela me kako sam se skrio opazen, usla u kombi i otisla.
Tom ulicom nije dugo prosao nitko poput nje.

“Samo jos malo i razumjet ću i nerazumljivo”, pomislio sam sjedeći u nekom malom baru negdje pred željezničkom postajom Genova. Dalek put stajao je predamnom , prav i nepokolebljiv. Razumjeti ne znači i znati. Znaš kad je gotovo a razumjeti možes i prije no što je počelo. Znati je materijalno a razumjeti duhovno. Znanje ima težinu a razum nema. Razum može biti nestrpljiv a znanje ne . Znanje je konačna činjenica. Konačna spoznaja. Ne postoji krivo znanje a postoji krivo razumjevanje. Može li čovjek krivo razumjeti ili razum dolazi nakon eksperimenta razmišljanja ?

Ja posjedujem stanovito znanje i nosim ga sa sobom na dalek put. Oslanjam se na svoje znanje i uz njegovu pomoć prevalit ću neutaban i nepoznat a valovit i trnovit put koji stoji predamnom.

Za uglom , tamo iza kioska u kojem nude cigarete skrio se ženski lik. Imaginaran pojam skriven za malom kolibom i u sred grada vreba moje oči kao da mi želi zarobiti pogled i time me zaustaviti na tren. Nepotrebno. Put je odavno tu i ja sam ga već odavno prevalio samo u nekom drugom vremenu i na nekom drugom svijetu. Nitko ne može zaustaviti putnika na njegovu putu osim ljubavi koja mora biti usput, u blizini , na dodir. Što ako je i ljubav materijalna? Ako i ona ima težinu ? Postoje teške i lake ljubavi. Neke su tužne i teške a neke sretne i teške . lake mogu biti samo trajne ljubavi.

Noć je več odavno ovladala ovim dijelom svijeta i ništa nam se dobro ne piše ako ne shvatimo da nas je previše . Raspodjela je sve teža. Raspodjela hrane i znanja. Što nas je više to nas dopadne manje.

Posljednji veliki ljudi živjeli su u vrijeme kad nas je bilo manje i kad su mjere i ciljevi bili jednakopravni.

Gledam a ne vidim , daleko je i iza horizonta je . Tamo je istina , topli predjeli i konačna pobjeda.

Čovjek za život treba reći hvala i pokloniti se sudbini jer opiranje vodi u znanje a znanje u slučajnosti. Pogledaj mi dlan prije no što zaspeš i reci mi što vidiš, nisu li to staze upisane u nama samima.