Smrvila je besmisao lijevom rukom
utorak, veljača 6th, 2007………i prosula po stolu.
Usnula i nejasna slika mjesala se medu snom i javom. Pokusao je docitati Borgesa no nije mu islo, previse ga je podsjecao na Gurgijeva i Uspenskog tko o kome govori pitao se pred san. Boze, sve se pocelo mjesati. Sve ono za sto su tvrdili da postoji i da je istina sad se odjednom pretvorilo u vic. Toga nema. Onih sto su umrli nikad nije ni bilo ! Sto je uopce bilo i sto jeste ? Kakve veze ista ima ? Objasniti sebi cinjenicno stanje kao neko agregatno stanje , recimo kruto. Kruto kao led na zamagljenu prozoru oslikan nebeskom rukom u cudesan sklad. Svaki put drugcija oblika…
Drugcija zvjezdica.
Nema vise ni onog izmedu i to je postalo vidljivo. Ono nesto sto cini knjigu postalo je jasno ko dobar dan. Ideja putuje i gasi nepotrebno upaljene sijalice diljem svijeta. Stedi energiju za neke bolje dane.
A ljubav postaje muka. Razumjeti neko drugo bice sad je luksuz koji nije za svakog. Kako samo psi to jednostavnije vide u svoje dvije dimenzije.
Cim da ti osvjezim misao, zelju!? Dobro znam da je snaga tvoje (i bilo cije) zelje nemjerljiva pa je s toga i opasna , pam se s pravom ne snalazim. Upucujes mladenacke dosapnice koje bih jos i mogao prevesti ali ne zelim.
Ostavio sam objesen kavez na zidu i otvorio mu vrata ispod njega napisao sam veliki naslov Throne Theatre. Gledaju i ne vide.A ona ulazi i izlazi slobodna…E nju jos ne vide i to je dobro.
