Noc je zamakla grmljavini za oblak, iz kutije u koju pisem glasa se Ivo Robic sa starim slagerima iz sezdesetih, u isto vrijeme stize vjest da je Paris Hilton vracena u zatvor uplakana i da je nas covjek u Americi bezicno prenio energiju. Trazim tragove te vjesti na stranicama znanstvenih casopisa. Ne nalazim nista. Casopis “Science” ne objavljuje nista ! Na Goglu medu glavnim vjestima govore o Bushu i njegovoj pomoci Africi. Vani je prestala i kisa.Zbog svega ovog nuzno je potrebno odvojiti se od ove neprirodne stvarnosti. Kako lako je zapravo zivjeti bez svih tih nepotrebnih pozitivista. Jednostavno ih ne treba percipirati na nijedan nacin. Zanimljivo je kako je dobra svirka bila u vrijeme Ive Robica, koji prateci vokali a aranzmani, svjetski ko da si sad izasao iz nekog bara izronjenog iz dubine vremena kad se sviralo uzivo i samim tim taj se posao morao i znati! Uzivo.
Sto je danas uzivo ?

Da danas netko iz groma napuni rezervoar u automobilu ne bi se proslavio , cak se pitam bi li dospio do naslovnica dnevnih listova… Ne bi.

Momak je smislio kako napuniti mobitel, tv, radio i kompjuter sa plafona bez zica i nista, dok Bush hoda po svapskom travnjaku i poveo i crnca sa sobom da mu nesto da , tek tako. Crncima se uvijek nesto treba dati. Netko danas rece da je u posljednjih 50 godina Africi udjeljeno pomoci u vrijednosti 2000 milijardi dolara. Lijepa svotica za tu lijenu ekipu. Samo Nigerija bi mogla nahraniti pola Evrope no nema veze.Vazno je da se nekom treba pomoci i da se Geldof zesti na nemar.

Vrijeme je za proboj jedne od Levinovih teorija polja. Ako ne i vise njih.
Razlicit clanak iz istog kreveta u uspavanom Amsterdamu upucen vama koji ne spavate.” Laku noc muzicari, laku noc rane ptice “,rece Arsen davno…

Nas covjek je smislio kako onim necim upaliti sijalicu. Dugo se to nesto skrivalo i nije dalo. human growth hormone serostim

• buy nicotinell

Spustila je njezno prst na sleden prozor i ostavila nepravilan trag na geometrijskim oblicima oslikanih prirodom . Pomislila je kako i voda ima smisla za estetiku i umjetnost, okrenula se i vratila u dnevni boravak. Iscekivala je goste. Nekoliko mjeseci prije, odaslala je pozivnice izabranoj grupi ljudi koji se medusobno ne poznaju a ona misli da ce jedni drugima biti potrebni, te da je vrijeme da se sretnu.
Soba je bila prostrana , s nekoliko teskih hrastovih stolova grubo tesanih i ulastenih voskom iz obliznje crkve. Vjerovala je u dobru volju zivih koji su palili svijece mrtvima. Lastenje stola bio je svojevrstan ritual koji je ponavljala nedjeljom. Na sredini sobe gorila je vatra . Sama soba bila je dio planinske kuce negdje na obroncima talijanskih Alpa.

Razlog njihova sazivanja  nije znala ali ga je duboko osjecala. Svi odreda bili su učeni ljudi . Negdje duboko u sebi vjerovala je da su vidici siri no sto ih mi sami vidimo. Bilo je potrebno samo malo izmaknuti se, udruziti i vidjelo bi se bolje a samim time moglo bi se i utjecati na razvoj , zamjeniti neke puteve i staze i time pripomoci nastavku vrste. Svijet je zapao u bezizlazje. Velike umove egzaktnih znanosti vidjela je kako nespretno pokusavaju izaci iz salice za kavu. Vrtili su se u materjalnim svijetovima ne shvacajuci da samo malo ispred stoji ideja koja bijase uzrokom materjalnog. Svjet je bio okrenut predmetima a predmeti ljudima. Sve se vrtjelo oko imati i nemati predmete dok je duhovni zivot bio zapostavljen vjerovatno nehtijuci vec jednostavno ne znajuci da je ideja oduvijek predhodila djelu.

Negdje paralelno postojao je svijet koji je zamjenio materju idejom i kao takav mogao je vidjeti vise i bolje jer je po svojoj prirodi uzroka i posljedice bio ispred. Mislju i djelom, vrijedno vjerujuci, dugo je spremala ovu veceru za 7 uzvanika. Mislila je da je broj sedam najprikladniji pocetku.
Odlucila je ne govoriti tu vecer , presutjeti pozdavne rijeci. Jednostavno, ispisala je na ploci sedam zadataka za sedam noci.

Prvi bijase: Bezpogovorna vjera u Boga ili njegova sina
Drugi: Kritika materjalisticke dijalektike
Treca: Legende o drvecu, prica o tresnji
Cetvrta: Genetski kod
Peta: Moguca evolucija
Sesto: Vrijeme i Prostor kao alati
Sedmo : Snaga zelje i ideje te njihove posljedice ( smrt i tračenje vremena)

Poceli su dolaziti jedno po jedno ,prvo vrsna i raskosna geneticarka sa svojim muzem, zatim profesor etnologije , pa kvantni fizicar sa zarucnicom, ude i cudak duge prljave kose u jos duzem kaputu sa dvije pratilje ne starije od 25, za njim pjesnik pa nesto kasnije jos dvoje zanimljivih ljudi.
Sjeli su za teske stolove i gledali se kratko vrijeme uz tihe i mirne rijeci pjesnika… dilantin corrected level

• next friday divx download

Super je napisati citavu stranicu pa stisnuti Delite. I rijeci i slova kao mala vojska pozure prema ponoru. Kao Selingerova djeca u “Lovcu u zitu”. Dobra je to knjiga bila, razglabali smo o njoj i dan i noc . Bilo je jos nekoliko knjiga poput “Uvoda u psihoanalizu” ,”Kritike ljudskog uma”, “Tako je govorio Zaratustra ” ali nijedna mi nije bila draga kao ona “U Kordiljerima” Kaubojska. Indijanska.
Progutao sam ju jednu hladnu zimu u malom stanu dok sam bio djete rastavljenih roditelja u nekom novom gradu , pokriven do zuba u mekanom i velikom krevetu.
Kasnije je sve bilo jos bolje.

Nikad dosadno.

Jednom negdje neki zidov me prokleo zeljom da mi zivot bude interesantan.
“Dao ti Bog interesantan zivot”!

Sutra letim ujutro u 9. Tesko cu zaspati. Uvijek mi je drago ostaviti Amsterdam a sad mi je to jos vise drago.Nemam nikakav ozbiljan razlog, osim zasicenja. Za svaki slucaj jucer sam otisao do oceana da ga pogledam. Izgledao je ljut, vani je vrlo jak vjetar, valovi su veliki, zima je , boja oceana je svjetlo smeda, blatnjava. Izgleda kao uzjebana zemlja. Gledam BBC, klinac od trinaest godina uplovio u Antiguu sam preplovivsi Atlantic. Kaze da mu nije bilo dosadno, da je malo valjalo i da je slusao MP3.
Imam osjecaj da vrijeme tece sve brze i da zivot traje sve duze.

Tek sam spustio ruku na njen obraz i vec je svanulo. Zvoni na uzbunu.
Kazes kako si ju cvrsto drzao da si ju skoro slomio onu noc kad nisi htio nista lomiti vec stvarati.
Slomila je ona tebe ledima okrenuta i znatno slabija.
O cemu se ovdje zapravo radi?

Osisao sam kosu i sad izgledam ko i ovi ostali . Lakse ce mi biti, bolje je tako.
Nece me biti neko vrijeme, cuvaj nam ovaj mali institut za raznovrsna misljenja.

• online isoptin
ny central region breast augmentation

Nedugo za mnom jos odjekuju glasovi hodnicima tudih mjera.Dan za dan dopustao sam da mi pridu blize i jos blize i da govore. Gledao sam ih ravno u zube dok su krojili svoje misli i sjekli ih njima.Nisu mi mnogo toga rekli , mogu slobodno reci, pa i vise nisu mi rekli nista. Od silne zelje da presjeku nit ostajali bi nedoreceni u prijetvornim zeljama. Nisu uspjeli niti krenuti. Ostali su tamo razglabajuci jos o duljini i visini neba. Drsko i bez ustezanja prilazili su mi posvuda i djelili cudesne savjete. Gledao sam ih u praznu usnu supljinu dok iz nje isparava blijeda misao i pretvara se u jutarnju maglu.

Ne ne nabrajam rijeci tek da bih srocio zamamnu recenicu vec jednostavno zelim posvjedociti da su meni bez straha prilazili i govorili mi sto da cinim. O, da, govorili su i kako da to ucinim. Iz ociju im je kipjela juha od zemlje i luka. Mahnuo bih na srecu glavom i otisao bez mnogo rijeci ili cak bez ijedne. Ponekad u sred noci prepao bih Ujevicem ili Borhesom te nacete i poljuljane autoritete. Nikada, iz ne znam kojega razloga nisu niti pitali “Tko si ti?” Ja doista nikada u svom zivotu nisam bio upitan nista slicno. Cak ni diplomu me nikad nisu upitali.Ja sam zivio u citavom svijetu bez ikakve diplome. Svijet i ja smo se smijali njihovoj povrsnosti dok su nam oni i dalje govorili sto i kako da cinimo.Oni su imali misljenje i o mojim zenama i o psima. Brojali su mi i case i mjerili tlak.Njih nikada nije interesiralo moje znanje vec sama i gola forma u koju znanje ne svraca ni pijano od zelje za pokazivanjem. Prakticno znanje i poznavanje logike bilo je zabranjemo jer je moralo prenijeti preko neba teret koji nije nikada nikom pomogao vec potpuno suprotno, takve su nasi danasnji sveci spaljivali, u ime momka kojega razapese samo zato sto se sasvim malo usprotivio gluposti.

Kad bih krenuo utihnuli bi a kad bih stao oni bi poceli govoriti. One, one su se skidale gole i gledale me netremice. Kad bi utihnuo glas onih prvih , pala bi noc a onda bi dosle one i skidale se gole sve do jutra kad bi otisle. Bila je to radosna slika , nekako razdragana i puna ljubavi i srece. Gladio bih im obraze i mastao o njima.

Sad kad vise ne dopustam da se skidaju gole u mojoj sobi i kad ne zelim gledati njihove oci, sad kad jednostavno secem nocnim gradovima mogu tek usput ali znacajno prosuditi da i nije bilo toliko strasno koliko je moglo biti. Moglo ih je biti i vise.

levaquin will cure strep

Oni su ostali zaboravljeni dok ja sjedim na posljednjem stolcu u zadimljenom baru i gledam tri djevojke , ne starije od dvadeset kako plesu salsu pred mojim ocima. Tamo malo dublje u prostoriji velik i stasit crnac prasi po klaviru i oponasa Tita Puentea u boljim danima. Birtija odise Cubanskim dimom i sirotinjom. Ovo je noc salse pomislim, kad mi neki dobar miris liznu obraz. Najteze je poceti a kasnije je lako…
Okrenem se , kad nikog da mi pokaze korak dvokorak, oho , vidi vidi, isparili, sagnem se u cucanj , primim ju za ruku i zavrtim predamnom kao cigru. Zaustavila se tocno u trenutku kad je truba stala. Bili smo savrseno uskladen par.

Vani je lila kisa. Gasila je buku koju su sumorni ljudi mukom pokusali proizvesti oko mene koji sam cvrstim korakom krocio prema ponoci. Mokar do koze ukopao sam se na Rembrandt plainu, stao i oslusnuo na tren, zagrmila je jos jedna godina. Pokisle haljinice neprikladne za ovo vrijeme lelujale su oko mene , ljudi umorni od popijenih casa muke, slijepo su se muvali po bucnom trgu. Uslikao sam ih i krenuo u svoj stan. Proslavio sam s njima neki cudan trenutak naizgled zaustavljen u povjesti koji je potpuno relativan znajuci da je vec jednu tramvajsku stanicu dalje, jedan sat manje ili vise, kako kome. Taj sat bio bi dovoljan da doletim do tebe te da se tako skriven vremenskom igrom uvucem u tvoju postelju potpuno neprimjecen, moj dlan bi sletilo na tvoj usnuli obraz kao pero galeba i ostao miran, da te ne probudi ,tek da te dirne dok spavas.
Trenutak kasnije zastao sam na mostu, izvadio iz depa male djecije cipelice svezane jedna za drugu a razlicite , gledao ih, dodirnuo i zacudio kako su meke i male, te ih bacio u mutnu vodu. Dolje se prepala patka i prhnula uz vjetar. Od pogleda uskoro skrio ih je most. Dosta je bilo ,pomislio sam i okrenuo se na drugu stranu promatrajuci ljude kako nekud uzurbano prolaze a vec je odavno vrijeme za san. Nisam bio nimalo dirnut ovim cudnim cinom, doista bilo je dovoljno sjecanja i vrijeme je da mu umaknem. Odlucio sam otkazati stan i otici iz ove zemlje zauvjek. Dala mi je sto je mogla kao i ja njoj. Moj povrat kao usahla koza prima bistru vodu, potpuno svjestan svoga nauma radostan krecem u sve tajne odaje svojih snova, Tu cu biti jedno vrijeme i ako me tko trazi, ne daj se Ines…

U Londonu se vrtio kotac povjesti kad sam se okrenuo i njega je nestalo. lamictal withdrawal
Onaj avion koji je pao u blizini nase cetvrti draga, jos smrdi po paljevini. Kao danas cujem tvoj glas kako se prepires sa sefom Mosada u Tel Avivu i zapitkujes zasto je u avionu bilo 22 tone te kemikalije od koje se pravi bojni otrov sarin. Jutro kasnije Lubers , premijer Nizozemske, dao je ostavku, Citav kvart bio je srusen i nitko nikad nije rekao koliko je ljudi zaista sklopilo oci toga dana kad je Boing 727-200 cargo, pao na sred Amsterdama. O da, znali smo i tad da nije lijepo trgovati i prevoziti iznad civilnih glava SARIN zbog kojeg i danas ratuju samo na krivome mjestu. Kako sad i kome reci ” Gospodo pa sarin je u Tel Avivu i jos ga ima.” Koga je briga , veselo je i Nova godina vrti kotac u sred Londona. Moglo bi se na tu temu svasta reci ali kome i zasto. Osjetit ce ljudi i tako i tako, tko i zasto im je slozio punu puskicu no nije ni moje ni tvoje da im to vise govorimo. Nisam li nedavno negdje rekao da je nase vrijeme proslo, mogli bi se odmoriti Ti i ja, svako na svojoj strani svjeta i nasmij se ponekad onom piletu bez soli u srcu Tirane . Sjeti se magarca u zoru i to ti je to ! Povjest dvadesetog stoljeca…

Postoji jedna konoba gdje sada gori ognjiste . Tamo ja idem grijati kosti i citati Ouspenskog.

• gernic viagra

A ti Zvonko, tako si se neozbiljno napio te ustanovio da su oni jako ratoboran narod, a da se nisu takvima pokazali u Srebranici… Usutkao sam te i rekao ajmo leci stari, vrijeme je. Kakve sad veze ima Srebrenica…Nisu to ovi.