Archive for prosinac, 2006

Jutro je moja draga…

Srijeda, prosinac 27th, 2006

Tamo negdje u daljini , gledao sam kroz prozor siroko more, plovio je brod. Kretao se sporo baš kao i moje misli. Vrijeme je za budenje , pomislim i polijem te ostatkom vina od nocas. te ustanem i odem pod tus. Kratko si nesto rekla i dovukla si se , razmazana i izjebana, do mene gledajuci me tim glupim ocima koje mole ljubav, a ja je prema tebi nema draga i to sam ti rekao vec sto puta, ali ne, ti to nisi cula ili nisi htjela cuti. Evo ponavljam, da, mogu te jebati ponekad i dize mi se na tebe ali shvati da je to samo kad sam pijan i kad nema nijedne druge i blizini. Zeno bozja jednostavno ti nisi stvorena za mene !

O da, sad ponovo kao stotinu puta osjecam se ponizeno i iskoristeno, kako te nije sram!Sinoc si me smjerno dovukla u svoj dom onako raznvaljenog i jos u liftu si me skinula do gola , jos nismo ni usli u stan a ti si vec zapocela svoju zlobnu nakanu da me iskoristis po ko zna koji put ! Jadno se osjeca silovan covjek ovako rano molim, doslovno silovan od jedne takve reklo bi se pristojne zene , o ne nikako, ti si sva zlocesta uputstva proucila jos kao mala u skoli, davno. Ti znas sto radis i ja ti zasigurno nisam prvi.Koliko vas je takvih zena koje bi ujutro trebalo spremiti ravno u zatvorsku ludnicu. Da se tebe pita ti bi sad kao da se nista nije desilo, kao da ja tu pripadam spremila dorucak i skuhala kavu te ugodno caskala samnom te mi vjerovatno jos i popusila prije posala. Fuj ! U ustima mi je jos onaj odvratni osjecaj tvoje pluvacke i smrad koji se siri citavim tvojim bicem. Tako moze smrdjeti samo osoba koju mrzis. Gledam te kako hodas u tim gacama po sobi i spremas svoj razbacani svijet , zalosno je vidjeti te no sto je tu je .

Izasao sam dignute kragne i nabijenih naocala na ulicu , zaustavio taksi i krenuo na groblje. Gore na brdu kupio sam cvijece i laganim korakom u to hladno suncano jutro prosao sam pokraj tvoga groba ljubavi moja . Od jada bilo me sram ili sto vec, nisam mogao stati. Hodao sam dugo grobljem i hodam jos i danas. Jedina prava istina lezala je razbacana i sahranjena oko mene a dolje ispod budio se umrli grad i njegov odraz u moru…

Ponoc

utorak, prosinac 26th, 2006

Ponoc je kristalnom snu uskratila stvarnost, rekao sam prije nekih deset godina na istu temu.

Tema je vjecna igra ponekad suludih nauma a nekad vrlo koncizna i odredena, kao neka dobro izradena pracka preoblicena u djetinju zelju uzima mi misao iz usta i pretvara ju ovaj put u slova. Sasvim suprotno od uobicajenog nalazi me potpuno nepripremljenog u ovu kasnu noc koja se blizi jutru i pokusava izvuci na cistac sto me to zapravo natjeralo na ovo sto cinim a nije mi bila namjera.To je prst sudbinu upro u mene i drzi ju jos u nekom prijetecem stavu. Duga je noc i kako san ne ide na oci odlucih pisati ne bojeci se posljedica jer i tako sve sto sada kanim napisati kad jednom bude gotovo i kad odlucim da je to kraj price , bit ce vec odavno proslost. Nekom ce proci citav zivot jer moj naum je dugo pisati. Zalog da bih uopce smio u miru pisati ovu duboku bozicnu noc je jako velik. Svega sam se morao odreci i tako sam stekao stanovitu prednost nad uspavanim piscima.Nije mi zelja bila petljati se ali kad je prijetnja vec tu rekoh , hajde. Na koncu nista me ne kosta doli malo vremena kojeg , nek mi ljudi oproste, imam na pretek. Zapravo sve cekam da prode.

Stavljam naocale da bolje vidim ova i tako prevelika slova i u tom trenu pomisljam na vrijeme koje je neumitno prohujalo i lijevo i desno od mene i to tako , da sam kihnuo i najezio se od zime.
Sam u ovu bozicnu noc ovdje u sred svjeta, uz Sjeverno ledeno more razmisljam sto me to dovelo dovde i pade mi na pamet da su ranije izmislili ovakvu napravu za pisanje tko zna, mozda bih postao sto drugo, a ne obicni mornar koji ceka da netko tamo daleko u Palmi popravi generatore u brodu. Vani je zima i spremam se na dalek put. U ovo vrijeme kad svi pa i medvjedi traze skloniste ja se spremam na ocean. Ponekad prosetam pjescanom plazom kojoj nema kraja ovdje na sjeveru , pogledam more i galeba te se sjetim nasih otoka i tako. Ostanem u blizini svjetionika stajati neko vrijeme. Zima je , more je veliko a moje zelje umotane u meke poplune dozvoljavaju sebi svakakve avanture, izlete u nepoznato. Tjelo zove san ali misao ne da. Tjelo hoce odmor ali oci jos gledaju u tminu i slute.Jos im nije dovoljno,gladne su moje oci i nezasitne, moj veliki porok i ne mogu se oduprijeti njihovim igrama.
Nju sam predugo trazio u krivim gradovima , zalazio u krive barove i nisam pogodio onaj pravi trenutak kad je ona na ulici ili tamo gdje sam ja. Mimoilazili smo se , no miris koji je ostavljala iza sebe, jos satima bi budio moju radoznalost i uvjeravao me da postoji samo da treba biti strpljiv.

Vrijeme je za dijeljenje darova pomislim u ovu bozicnu noc i da, nasmjesim se znajuci da ni ona ne spava. Slutim ju u daljini , vjetar Atlantika donosi mi njen miris ravno na prozor mog dalekog doma.Jednog od kreveta koji se ni ulegnuti nece a ja cu vec biti blijeda sjena svoje sustine , ili razmazano okno suzama te tako zaledeno i ostavljeno da ceka proljece koje po prirodi samoj ne dolazi svakom a pogotovo ne onome tko ga uzima za ozbiljno. Negdje izmedu pokusati cu pronaci slkad u sumrak , tamo negdje , stici cu i samo proljece pomislim, moze se to. Samo da mi u srijedu jave da su sredili generatore odoh ja u Palmu pa na ocean, a onda mili moji stici cu i nju. Probudit cu ju u sred karipskog jutra.
Nije dobro zivjeti sam. Besmisleno je i dosadno.cube zero movie download

12.5 paxil cr mg